DOBRINJ
U Dobrinju je 1841. godine otvorena prva obrazovna ustanova na Dobrinjštini; otvorio ju je domaći svećenik Anton Kirinčić u svojoj kući te je škola isprva bila privatna ali je nakon godine dobila javni karakter. Sakralna baština Dobrinjštine sačuvana je u sakralnoj muzejskoj zbirci dok se život i narodne običaje otoka Krka može upoznati u Etnografskoj zbirci otoka Krka, smještenoj u središtu mjesta. Dobrinj je posljednjih godina okupljalište mnogih umjetnika svjetskog ugleda zahvaljujući ljetnim izložbenim postavima u galerijama "Infeld" i "Hilger" te crkvi-galeriji svetog Antona.
Pisana povijest Dobrinjštine počinje "let od Hristova rojstva 1100 pred Dobrinem poli crikve svetoga Vida". Kako navodi Kirin Radonjin, pisar od komuna Dobrina, tog je dana i te godine blagoslovljena crkvica svetog Vida, nadarbina slavnog Dragoslava. Tko je bio slavni Dragoslav i otkud mu epitet "slavni", povjesničari ni dan danas nisu uspjeli otkriti. Ipak, svi se slažu u procjeni da se radi o imućnom čovjeku plemićkoga roda, pa ga se čak povezivalo s krčkom kneževskom lozom Frankopana. Dokument koji je po diktiranju dotičnog Dragoslava starohrvatskim jezikom i glagoljskim pismom zapisao općinski pisar Kirin, prvi je pisani dokument o povijesti Dobrinjštine. Budući da se u "Listini slavnog Dragoslava" spominju komun (općina), pisar od komuna, crikva sv. Stipana, plovan itd.,očito je da je već tada Dobrinj bio uređen kao administrativno i crkveno središte. Listina slavnog Dragoslava nije sačuvana u originalu već u prijepisu, no to joj ne osporava vrijednost, jer se ubraja u najstarije i najznačajnije dokumente iz hrvatskoglagoljske baštine.
Iako je "Listina" tek službeni, pismeni dokaz o postojanju Dobrinja, tragovi života na Dobrinjštini datiraju još u predilirsko doba, o čemu svjedoče arheološki pronalasci na brojnim lokalitetima, te toponimi, tj. nazivi naseljenih i nenaseljenih mjesta Dobrinjštine. Iako mu je službeni naziv Dobrinj, među lokalnim stanovništvom udomaćio se naziv "Grad"; stoga u Dobrinju nećete čuti da ste u Dobrinju, nego da ste "Gradi".
Dobrinj je bio jedan od frankopanskih kaštela, te je zato imao specifičan urbanistički izgled; svaki je kaštel imao svoje obrambene zidine a tu su funkciju u Dobrinju imale kuće, građene zbijene jedna do druge. Takav je izgled velikim dijelom sačuvao tzv. "Dolinji Grad", tj. stariji dio Dobrinja.
Područje Dobrinjštine oduvijek je bilo orijentirano na dvije primarne djelatnosti; naselja uz more (Klimno, Šilo, Čižići, Soline, Meline) egzistenciju su osiguravala kroz bavljenje ribarstvom, pomorstvom ali i brodogradnjom; tako je u Klimnu koncem 19. stoljeća Svetozar Jurić otvorio "škver", jedno od prvih brodogradilišta na otoku Krku. Naselja u zaobalju pretežnu su bila orijentirana na ratarstvo ali i obrtništvo; već sredinom 19. stoljeća otvaraju se prvi zidarski obrti, a potom se šire novi vidovi obrtništva-stolarstvo, klesarstvo te povremeno pekarstvo i svjećarstvo (za sad je poznat jedan primjer bavljenja svjećarstvom, tj. izradom svijeća i to u Gostinjcu).
A onda je sredinom 20. stoljeća u Šilu otvoreno poduzeće "Tiha" koje i danas uspješno posluje i zapošljava veliki broj stanovnika Dobrinjštine ali i šire.
Slijedom društvenih promjena 90-ih godina 20. stoljeća, Dobrinjština također postaje stjecište privatnih poduzetnika i obrtnika, kojih danas ima tridesetak.
Drevni kaštel Dobrinj dobio je lijepo ime hrvatskoga korijena od lijepe riječi dobar. Pa ako je uspon čovjeka nikao iz vode (a voda je i more), a čovjekova civilizacija izrasla iz pšenice i vode, onda je dobra priroda dobrom i slikovitom Dobrinju, kao središtu zajedničke slike s pripadajućih mu dvadeset i jedno različito naslikano naselje, dalo čovjeku možda najvrijednija bogatstva - plodnu zemlju i raskošno more; zelenu i modru ravnicu s blagom klimom i izdašnim suncem, s prirodnim ljepotama i zdravom te čistom okolicom.
A dobrinjski modri i zeleni biseri: turističko i pomorsko Šilo, s drevnom lučicom, bogatom turističkom ponudom , autokampom , čistim morem i šljunčanim plažama.
Živopisna Uvala Soline, postojbina predromanskih solana, oaza mira, ljepote i zdravlja, obrubljena "živim" razglednicama: Klimnom (marina, morska i suha, autokamp, bogata gastronomska ponuda...), Solinama i Čižićama (Čisto i toplo more, ljekovito blato, ljekovito blato za lječenje kostobolja); kamenite starinske Rudine (s turistima nadasve privlačnom Vitezićevom špiljom "Biserujka").
Stara naselja Kras, Gabonjin, Gostinjac, Polje, Hlapa, Sužan... (s brojnim povijesnim i kultorološkim znamenitostima) - samo su uvjerljivi prirodni predlošci dobrinjskoj turističkoj poruci: zdrava priroda za zdrav duh u zdravu tijelu.
Pučka privatna škola koju je u svojoj kući u Dobrinju 1841. godine otvorio svećenik Antun Kirinčić, predstavlja početak organiziranog školstva na Dobrinjštini.Prije toga, tek su rijetki pojedinci kojima su materijalne mogućnosti dopuštale, mogli svojim potomcima osigurati obrazovanje i to izvan otoka, a prevladavali su analfabeti, tj. nepismeni ljudi.Otvaranjem škole, Kirinčić će potpuno promijeniti odgojno-obrazovnu sliku Dobrinjštine. Škola je već sljedeće godine dobila javni značaj a uskoro su i u drugim mjestima Dobrinjštine otvorene pučke škole: u Polju 1885.,Krasu 1903., Gabonjinu 1907., Sužanu 1912. te Rasopasnu 1921. godine. Kratko vrijeme- od 1941. do 1943. godine- privremeno su djelovale škole u Šilu i Klimnu.
Dr. Ivan Črnčić (Polje, 1830-Rim, 1897.), prvi akademik kojeg je dao otok Krk, u ranom je djetinjstvu itekako osjetio što znači nemogućnost i nedostatak obrazovanja. Stoga je oveću svotu svog novca namijenio otvaranju obrazovne institucije u svom rodnom selu. Za tu je namjenu izabrana kuća u središtu mjesta, tik uz crkvu, koja je sve do 1976. godine i djelovala kao osnovna škola. Zatvaranjem škole, što je izazvalo revolt mještana, ova zgrada ipak nije izgubila prvotnu namjenu; doduše, prestala je biti škola, ali je zato otvorila svoja vrata predškolcima. Vrtić je otvoren u rujnu 1976. godine a prva je učiteljica bila Jasenka Frković. Tijekom Domovinskog rata, Dječji vrtić Polje vrata je otvorio i djeci koja su se spletom tragičnih okolnosti, u bijegu pred agresorom, našla na Dobrinjštini. Danas vrtić u Polju prosječno pohađa dvadesetak djece godišnje, što iz godine u godinu pokreće isti problem-nedostatak mjesta zbog zakonom predviđene upisne kvote.
Kulturnu baštinu Dobrinjštine njeguju i promiču članovi triju Kulturnih društava; najborjnije je Kulturno-umjetničko društvo "Ive Jelenović" iz Dobrinja koje u svojem sastavu ima mješoviti pjevački zbor "Zvon" te mlađe i starije folklorne skupine. Kulturno društvo "Sveti Petar" djeluje u Gabonjinu a Kulturno društvo "Sveti Juraj" u Krasu.
Kulturno društvo "Dobrinj" je malobrojno a tijekom ljeta sufinancira pojedine kulturne programe u sklopu "Kulturnog ljeta na Dobrinjštini".
Sportski ribolovci i poklonici sportskog ribolova okupljaju se u dvama društvima: Sportsko-ribolovnom društvu "Čikavica" iz Šila i Sportsko-ribolovnom društvu "Vela sten" iz Čižića.
Na području naše Općine aktivne su i dvije karnevalske uduge, "Optimisti" i "Kataroška". Više informacija o "Kataroški" možete saznati na njihovim internet stranicama.
Jedna od najpoznatijih i najstarijih manifestacija ne samo u Dobrinjštini, nego i na otoku Krku, je "Stipanja" -blagdan zaštitnika župe i Općine Dobrinj. Slavi se 3. kolovoza, na blagdan našašća posmrtnih ostataka svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika. "Stipanja" počinje prijepodnevnom staroslavenskom koncelebriranom misom, nastavlja se poslijepodnevnim folklorom na placi a navečer pučkom feštom.
Tradicija se nije prekidala ni za vrijeme ratnih godina; 3. kolovoza 1944. okupatori su ušli u Dobrinj u jeku narodnog veselja, te u zvonik zatvorili nekolicinu nedužnih mještana. U strahovitoj eksploziji rano ujutro sljedećeg dana, poginuli su mladi 16-godišnji harmonikaš Ivica Brusić, "mežnjar" (sakristan) Josip Variola i Anton Variola. Zvonik je gotovo do temelja srušen i kasnije postupno obnavljan.
Gotovo svako naseljeno mjesto na Dobrinjštini ima svog patrona, tj. sveca zaštitnika, prema kojem su nastajale i mjesne svetkovine, tzv."somnji": U Polju se 8. rujna slavi "Mala Gospoja" (Mala Gospa); "Martinju", blagdan svetog Martina tourskog biskupa slave u Gostinjcu 11. studenog, a u Sužanu 21. studenog "Gospoju od Zdravja" (Gospu od Zdravlja); u Klimnu je 23. studenog "Klimantova" (blagdan sv.Klementa biskupa); "Mikuja" (blagdan sv. Nikole) slavi se 6. prosinca u Šilu i u Klimnu a "zimska Stipanja" (blagdan sv. Stjepana Prvomučenika) 26. prosinca u Dobrinju. Prva proljetni "somonj" je "Filipja", blagdan svetih Filipa i Jakova u Solinama a zatim slijedi "somonj" u Županjama, posvećen Majci Božjoj. "Antonja", blagdan svetog Antuna Padovanskog, 13. lipnja u Krasu; 15. lipnja slavi se "Vidova", blagdan sv. Vida mučenika i to u istoimenom mjestu Svetom Vidu. "Ivanju", blagdan sv. Ivana Krstitelja slave 24. lipnja mještani Svetog Ivana a 29. lipnja slavi se "Petrova" u Gabonjinu; odnedavno i mještani Hlape imaju svoju zaštitnicu, svetu Anu, pa se "Anina" slavi 26. srpnja. "Vela Gospoja", blagdan Marijina uzašašća na nebo, slavi se 15. kolovoza u Rasopasnu.
Upravo je Dobrinjština dala prvog akademika s otoka Krka. Bio je to dr. Ivan Črnčić (1830-1897.) iz Polja, koji se ponajviše istaknuo izučavanjem glagoljaške baštine a značajnu je ulogu odigrao i u otkrivanju "krsnog lista Hrvata", Bašćanske ploče. Bio je svećenik, tajnik krčkog biskupa Vitezića, kanonik i ravnatelj rimskog Zavoda svetog Jeronima, slavist, filolog i povjesničar. Iako je malo poznat, svećenik Ivan Uravić (1662-1732.) jedan je od prvih otočnih književnika. Svećenik i prosvjetitelj Antun Kirinčić (1815-1893.) iz Gostinjca za vrijeme župnikovanja u Dobrinju otvorio je 1841.godine prvu privatnu pučku školu na Dobrinjštini. Škola je sljedeće godine dobila javni značaj a u kontinuitetu djeluje od početaka do danas. Uz dr. Ivana Črnčića i Antuna Kirinčića, još je jedan svećenik iz Dobrinjštine ostavio trag u nacionalnoj kulturi-Josip Gržetić Krasanin (1837-1896.) iz Krasa, autor povijesnog romana "Urotnici" te zanimljive pjesme "Dobrinjka" u kojoj na humorističan način detaljno opisuje dobrinjsku žensku nošnju. Prof. Ive Jelenović (1898-1981.) iz Svetog Vida, slavist, filolog, dijalektolog i etnolog, koautor je prve Antologije novije čakavske lirike (Zagreb, 1934.). Prof. Snježana Marčec r. Strčić (Rijeka, 1963- Rijeka, 2001.) po ocu Krasanka, proučavala je čakavštinu s posebnim naglaskom na dobrinjskoj čokavici. Radila je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje a prerana smrt zatekla ju je u izradi magistarskog rada o dobrinjskom govornom tipu.Dr. Nikola Ljudevit Španjol ( 1897-1970.), redovnik i filozof i prosvjetitelj iz Gostinjca, zaslužan je za otkriće groba velikog hrvatskog pjesnika Ivana Gundulića, Supokretač je "Krčkog zbornika" te jedan od inicijatora za osnivanje etnografske zbirke na otočiću Košljunu. Porijeklom iz Dobrinja bio je i književnik, Željko Sabol (Bjelovar, 1941- Zagreb, 1991.). Osim što je napisao niz poetskih i proznih djela, pisao je stihove za mnoge naše poznate glazbenike, među kojima su Gabi Novak, Arsen Dedić i dr. Čedo Variola (1921-1992.), porijeklom Dobrinjac,jedan je od najpoznatijih suvremenih hrvatskih dječjih književnika, te autor i danas rado slušane dječje emisije na Hrvatskom radiju "Stigla je pošta". Od živućih znanstvenika u sferi humanističkih znanosti ističu se akademik Petar Strčić iz Krasa, o.dr. Bonaventura Duda (također iz Krasa), jedan od najpoznatijih biblicista i liturgičara, te prof.dr. Zdravko Jelenović, književnik, publicist i političar rođenjem iz Polja.
Među likovnim umjetnicima svakako se ističe o. Vinko Fulgencije Fugošić (1916-2003.), akademski slikar, povjesničar umjetnosti, restaurator i putopisac. Gotovo da i nema oltara u krčkoj biskupiji za koji o. Vinko nije izradio nacrt ili dao ideju i konkretne upute. Dio svog radnog vijeka proveo je i kao profesor likovnih umjetnosti na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci a ostao je upamćen i kao restaurator starih vatikanskih umjetnina. Iz Dobrinja je porijeklom još jedan likovni umjetnik, Antun Kirinčić (Pula,1912-Zagreb,1981.) a iz Svetog Vida slikarica i nastavnica likovnog odgoja Đurđica Mavrović (1909-1998.)
Vojni liječnik iz Dobrinja dr. Nikola Gržetić Gašpić (1838-?) bavio se i pisanjem, pa je tako objavio knjigu iz područja mitologije. Zanimljivo je da je prvi (i za sad jedini) iz Dobrinjštine koji se mogao podičiti titulom "viteza".?Prof. dr. Dinko Sučić(1896-1981.) iz Dobrinja jedan je od pionira-stručnjaka u proučavanju leukemije i srčanog infarkta u nas a svoje su mu zdravlje povjeravala i dvojica kardinala-Alojzije Stepinac i Franjo Šeper. U sferi medicine valja istaknuti prof. dr. Branka Volarića (1927-1982.) iz Dobrinja i dr. Josipa Variolu, također iz Dobrinja a od živućih medicinskih stručnjaka ističemo prof. dr. Mirjanu Gržetić, po ocu iz Sužana prof. dr. Željka Fućkara iz Dobrinja i prof. dr. Josipa Turčića iz Gostinjca. ??U tehničkim znanostima ističe se prof. dr. Josip Brnić iz Svetog Ivana; afirmirao se i izvan nacionalnih granica kao stručnjak za čvrstoću metalnih konstrukcija. Prof. dr. Josip Kirinčić iz Gostinjca dobitnik je međunarodnog priznanja International Association of Ports and Harbors u Tokiju, zahvaljujući otkrićima u privredno-lučkom sektoru.
Dobrinjština za sada nema veliki broj istaknutih sportaša, no jedan od najzaslužnijih za razvitak otočnog suvremenog sporta, posebno nogometa i gimnastike, Josip Pepi Uravić (1899 - 1984.) porijeklom je Dobrinjac.??Svjetska prvakinja u sportskom ribolovu prije nekoliko je godina postala članica Športskog ribolovnog društva "Čikavica" Nataša Rogina.
U sklopu župnoga stana u Dobrinju smještena je muzejska zbirka, koja najvećim dijelom sadrži izloške iz dobrinjske kulturno-religijske baštine. No vrijednog pojedinih eksponata nadilazi lokalne vrijednosti. Tako valja istaknuti prijepis Listine slavnog Dragoslava iz 1100.; iako je original nažalost nestao, prijepis ovog važnog hrvatskoglagoljskog dokumenta iz naše povijesti sačuvan je u tzv. Pervoj knigi klera dobrinskoga.
U sakralnoj muzejskoj zbirci čuva se i Venezijanovo predoltarje iz 15. stoljeća, koje je zlatom izvezla Katarina Frankopan. Uz relikivijar svete Uršule, brojne kapitulske glagoljske knjige i skulpture naivnih umjetnika, u ovoj ćete muzejskoj zbirci naići i na jednu rijetkost-na procesijskim križevima iz XVII. stoljeća nalazi se, uz Isusa, lik Majke Božje.
Nasuprot zgrade općinskog Poglavarstva nalazi se etnografska zbirka, smještena u rodnoj kući novinara i publicista Ive Sučića (1901-1980.). Sukladno Sučićevoj oporučnoj želji, formirana je etnografska zbirka koja kroz mnogobrojne originalne izloške i fotografije dočarava život otočana unazad gotovo 200 godina.
Prizemlje je uređeno kao starinska kuhinja s "kominom" (ognjištem), starinskim stolicama, posuđem i nezaobilaznim kolijevkama kraj "komina". Na prvom su katu smješteni alati za poljoprivredu a drugi i posljednji kat sadrži starinska vretena, pučke instrumente, razne ukrase te narodnu nošnju nekadašnjih djevojaka i žena. Zbirku je moguće pogledati tijekom ljetnih mjeseci, a u ostalo vrijeme uz prethodnu telefonsku najavu u Općini Dobrinj.
-
Click to open image!
Click to open image!
-
Click to open image!
Click to open image!
-
Click to open image!
Click to open image!
-
Click to open image!
Click to open image!
-
Click to open image!
Click to open image!
-
Click to open image!
Click to open image!
-
Click to open image!
Click to open image!
-
Click to open image!
Click to open image!
-
Click to open image!
Click to open image!
-
Click to open image!
Click to open image!







